pozitiva

cujem se ja s nasim nucom u detroitu prije koji dan...
i drz ne daj... prica tamo ovamo, dijaspora...
kad kaze meni nuco: znas li bona da ti je sharam tu dole kod vas 1. marta?
reko nemam pojma, daj da vidim... i nadjem ja sljedecu stranicu na netu:
http://www.viewauckland.co.nz/info_whats_on_124387.html

i super tu se ja obradujem ovo ono.. kad se sjetih da upravo tog dana letim za velington kod drugarice.... auuuuu

al deep dish je deep dish, ne bi mi mrsko masno platiti novu kartu za avion kako ne bih propustila jedan takav dogadjaj.

vrijedno i bi.  sharam mi svirao na uho do sabaha...
vip event kapacitet 500 ljudi.
cak ga sretoh u wc-u i puljubac u obraz dobih kad pohvalih njegov zvuk
- mooooosh mislit.

a dok je svirao bas me je nesto na vanju podsjetio  - kako ono malo ide mrdanje glavom i rukica gore.

nego sreca da raja u detroitu prati svjetsku dance scenu, inace bih ostala bez sharama i bez bliskog susreta 1.marta ;)

nakon istrazivanja plaza i vangradskih obicaja, odlucih da malo istrazim sta je to o cemu pricaju i cime se bave mladi u nz.

tako odoh na 'sijelo' kod druga da vidim sta je novo i kako to biva.

i sjedosmo nas petoro i podje prica...

tema 1: ide luke na bad taste party..sta da obuce... da ide kao sadam husein ili nesto drugo...

tema 2: globalno zagrijavanje... koliko se dize nivo vode i sta to znaci za mlade u nz.  sta mi mozemo uraditi kako bismo doprinijeli umanjenju efekata zagadjenja itd it...

tema 3: ribanje. kako se najbolje ovih dana hvata riba i gdje.  i da li smo znali da se najvise ajkula radja ispod mosta tu kod nas u luci, ali posto se tu pare, iskljuce senzore za hranjenje. zbog toga u nz nema napada ajkula.

tema 4: da li smo znali da je neki dan na nz uhvacena najveca ikada do sada ulovljena hobotnica.

i tu se ja odvalim smijati.  blago nz omladini. :)

Rek’o bi chovjek.. wc.. toalet papir.. sholja… pa shta?
Bilo bi to sve okej da se radi o nekom wc-u negdje, kod nekoga…u kuci, kafani, negdje.
Medjutim… u stvari se radi o javnom wc-u u parku, u haman-pa dzungli.

I sto ja to pishem?
Pa meni je, nakon sarajevskih wc-a, gdje cak ni u ‘gotivnim restoranima’ ne mozes ocekivati i uzeti zdravo za gotovo da ce wc imati papir i biti cist ovo bio jedan mali vid shoka.

I hajd, ni po jada…al u drugom javnom wc-u, u parku pored plazhe susretnem se s tetom koja chisti isti. I ja tu haman pa istrchim - reko da ne smetam..vani je hiljadu stepeni, svi su na plazhi, garant zheni nije ni do chega…
Kad ne lezi vrazhe.! Teta se okrene, ljubazno se nasmjeshi i kaze : “Isn’t it a wonderful day today?!” I tu se ja opet zbunim, neshto u chudu promrmljam, na brzinu operem ruke, zahvalim se i izadjem.

Kulminacija je nastupila u radnjama ‘sitne’ i ‘rabljene’ robe. Naime, udjem ja u prvu radnju, kupim djidju od $1.95, gdje me chiko haman pa izljubi od dragosti, ispricha se sa mnom, zazheli mi prelijep odmor i zahvali mi kao da sam potroshila najmanje $1000.

Hajd, kontam, chiki fin dan…Mozda sam mu bila prva mushterija ili nesto tako.  Mozhda mu je bas falilo dolar il dva da osvari dugogodishnji cilj.

Pomislim..eto sad idem u second hand shop… tamo jadne tete rade po vazdan sa starim svarima… vlaga ovo ono.. kontam njima nije lako…garant su namrgodjene i neraspolozhene..
kad opet - wrooooong.

Udjem u second hand shop… tamo neka muzika iz ’70-ih, dvije tete tu rade… slazhu stvari i pjevuse, ljubazno se smiju...
 i opet ista prica “Are you having a good day? Has your holiday been good….” Itd. itd.  Opet sitan pazar a hvala golema.

I tako ja izadjem…totalno zbunjena i skontam “Siiiiine Rali – e ovo ti je kulturoloshki shok.”

prenos

plaza. vrucina.. nebo totalno plavo i nigdje niti jednog oblacka.

sunce przi, koza se crveni... i to tako jako da ti vrlo brzo postanu jasni efekti ozonske rupe i sva ta teorija o ozonskom omotacu kao zastitom od stetnih uv zraka (vec vrlo lijepo opjevano od strane svima nam dragog tbf-a)

okrenem se i pogledam udesno - tamo maorska porodica, svi teska kategorija, uzivaju u vrucini umotani u parau uz tradicionalnu novozelandsku kuhinju:  fish n chips – iz novine.

pogledam naprijed...ogromni talasi.  preveliki da uletim i okupam se, a premali da bi izazvali surfere da pocnu svoje egzibicije.

pogled mi skrene ulijevo - na skup mnogobrojne mi familije.  djecak od dvije godine kojeg nikad prije nisam vidjela mi dovikuje 'lalooouuu vidiii ovoooou' dok baca pijesak po ostatku familije.

oni svi chiliraju i ne obaziru se, dok iz mp3 playera dopire zvuk ujednacenog basa i dobro poznate melodije... dum dum dum dum... djul-zuuuuuuu-leeeeeeeeeeeeej-haaaaaaaa...

ziiiiiv-li (nema veze sto je zabranjeno piti alkohol nedjeljom na plazi)

Setnja plazom do restorana…

Dekica do dekice…

Na svakoj od dekica po par… sa fish n chips i bocom vina…

Kod vecine plasticne case..al kod jednog para cak staklene – imaju i drzac…

Neki parovi su se cak I udruzili..sjeli na veliku dekicu u krug i udruzili razne vrste fast food-a

Pive su tu.

Slavi se.

A sta?

Valentine’s day.

U restoranu otprilike isti fol.. samo skuplji…

I mozda mrvicu romanticniji feeling svega toga jer kroz prozor vidis mol i jedrilice…

nije shala...

jucer ja sjedim pored prikolice... igram se djidja nakon sto sam momacki izgorila na novozelandskom suncu... kad odjednom cijem nekakav digitalni zvuk... nesto izmedju kompjutera i mobitela...

uletim u prikolicu.. vidim kompjuter iskljucen...

posegnem za telefon, kontam konacno proradio, kad a-a. dead.

i vrtim se ja oko svoje ose...kontam da sam konacno ama bas prolupala..kad pridje neka krejzi pticica i poce pustati bas taj zvuk!

allah selamet - i ptice su ovdje digitalne!

i tu mi moj babo zaim rece da se te ptice kod nas zovu jarebice... al da su drugacije i da ispustaju drugacije zvukove.

i sta da covjek misli?!

nakon susreta sa aftework situacijom petkom u gradu, subota je donijela nesto novo... a road trip to the beach!

da...ljeto je.. sunce je, vruce je.. i niko ne zeli biti u gradu.

pa sto ne onda otici na plazu?

tako i bi. 

tri sata kasnije... baywatch returns.

zasto mi odjednom pade na pamet ona nebulozna pjesma davida hasselhoffa 'jump in my car'?

:)

i tako drugog dana novozelandske pustolovine ode rali da vidi sta je rec on friday afternoon....

kako kiwiji privode kraju radnu sedmicu i tako to...

i imadoh sta i vidjeti...

u luksuznoj kancelariji u gotivnom dijelu grada na balkonu sa pogledom na okean i prirodu mladi biznismeni se okupishe i uz pice i laganu zezu privedoshe sedmicu kraju.... na tren se osjetih kao da sam kuci.. sa svojim djecacima.. a onda me opet prenese da je to neki malo drugaciji fol..

i drz ne daj.. al sve u svemu vrlo slicno i vrlo opusteno.

 to i hanume i hanumice im dodjose i after-work-drinks prerastoshe u friday evening gathering...

zakljucak - pipl ova hija a: ol gud. chillin.

lako se uklopiti u dobar fol..al hajd se uklopi u losh!

na svu srecu to se ne mora. :)

next mission: check out the beach.

i kao da nije dovoljno bilo znati procitati i odgovoriti na neciji blog,  odvazih se i ja krociti u ovaj svijet meni poprilicno nov i donedavno relativno neprivlacan...

okej sou uat nau? :)

valjda sad ide nesto tipa monologa:

evo prodjoh svijetom kroz gradove i doletih na  samo dno... 

neki bi rekli kakvo dno ? vrh! - li nije..

u stvari ..sve je to relativno..

i sad se raja pita kakva je situacija on the other side...

situacija se sljedeca: toliko sam sati provela u avionu da je hodati po zemlji postalo izazov.  udahnuti pravi vazduh - takodje izazov.  drzati oci otvorene pri pravom svjetlu - opet izazov! a sto je najveci fol sve je to tesko a meni draaaaaaagooooooooooooo! uf. cudna forma mazohizma

eeeee

helem ovdje je ljeto, vruce, svi se zale na sparinu - a meni opet drago. opet freak. opet se ne uklapa.

tako da sam sad skontala krociti u taj svijet.. i vidjeti sta donosi druga strana 'hlopte' i kakvi su ljudi ovdje sada... odoh u grad da vidim sta je rec

do tada...uish me luck

love

aaaj laaaaaaaaaajk